U postmoderno doba osjeća se gubljenje kritičkog karaktera filozofskog mišljenja kao posljedica pragmatizirane produkcije dihotomijskog razumijevanja stvarnosti. Sve češće se postavlja zahtjev za diskursom uvjerljivosti i distinktivnom naracijom, za unosima falibilnih i psihološki obojenih matrica znanja prvog lica u filozofsku refleksiju. Procesi u realnom svijetu i realnom vremenu traže i angažiranost filozofije, što predstavlja jedan zahtjev da filozof javno djeluje tamo gdje se realni procesi dešavaju,u granicama i pod uvjetima socio-kulturnog relativiteta. Naročito je pred oblast filozofije u humanističkim znanostima postavljen zahtjev od strane prirodnih i društvenih znanosti, te od kulturnih i umjetničkih oblasti, da na novi način odredi svoju ulogu u društvu znanja, u kojem je promijenjena paradigma esencijalističke epistemologije u pluralističke epistemologije.

Istovremeno se javljaju i zahtjevi za obnavljanje kritičkog mišljenja i kritičkih teorija društva kao odgovor na liberalne i neoliberalne prakse. Unutar samih društvenih i političkih znanosti javlja se zahtjev za filozofskom refleksijom temelja tih znanosti kao i za njihovim povezivanjem sa analitičkom filozofijom i filozofijom jezika. U uvjetima razvoja postmodernog društva, sa različitim političkim ontologijama i kulturnim kapitalom, u uvjetima pragmatizacije i liberalizacije svijeta života, filozofija se nužno transformira u potrebi da pruži hermeneutička, fenomenološka, logička, lingvistička, estetička, bioetička, rodna i druga objašnjenja, deskripciju, formalnu argumentaciju, neformalnu i narativnu argumentaciju ovih procesa, koji “opravdavaju” tvrdnju da filozofija nije čuvar racionaliteta nego moderator tipova refleksije o iskustvenim formama života.

Na postdiplomskom doktorskom studiju filozofije pod nazivom Suvremena filozofija fokus se stavlja na znanstveno-istraživački rad doktorskih kandidata u okviru specifično profiliranih znanja iz oblasti filozofije, odnosno filozofijskih disciplina, predmeta i topika u cilju njihovog osposobljavanja za samostalno reflektiranje postojećih praksi i razvoja strategija njihove eksplikacije. Doktorski studij organiziran je kao proces razvijanja znanstvenog i istraživačkog potencijala i kao proces usavršavanja znanstvenog i istraživačkog rada u okviru usmjerenja, profila i predmetnih područja, koja su otvorena u prethodnim fazama studija na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, kao i u srodnim i/ili komplementarnim studijima humanističkih i društvenih znanosti.

Kritičko promišljanje se usmjerava ka novim etičkim paradigmama, ka etici odgovornosti, gender-problematici, do diskursne etike ekoloških i bioetičkih paradigmi. Otvara se i problematika nove filozofije umjetnosti u formi socio-kulturne kritike epohe. Osim teorijske i praktične filozofije, u studij se uvode velike teme historije filozofije kroz historiju istočnih filozofija i topike komparativne filozofije. Nove strategije eksplikacije ontoloških pitanja, hermeneutički pristup fenomenima koji nastaju u relaciji svijet – jezik –mišljenje, neklasične logičke teorije i njihova primjena kroz modalne sisteme, pružaju doktorskim kandidatima veliki broj tema i topika unutar kojih je velika mogućnost inovativnog postavljanja novih hipoteza.

Sadržajnim profilom i tematskim spektrom, program principijelno pretpostavlja i podržava neophodnu interaktivnu uvezanost temeljnih filozofskih disciplina sa njihovim suvremenim topikama – koja se tiče i samog procesa studija (otvorenost studija za kandidate različitih profila kao i za nastavnike) tako i mogućnosti umrežavanja te pokretljivosti u okvirima međunarodne  nastavne i istraživačke suradnje. S obzirom na to, izvedbeni proces studija načelno pretpostavlja mogućnost povremenog ili stalnog angažmana i vanjskih nastavnika/suradnika.

 

TRAJANJE DOKTORSKOG STUDIJA

Šest semestara, odnosno tri godine